logo
svi. 102016
 

Oni koji znaju ući u metafizičko kažu da Zemlja zvuči u F duru. I to bi zapravo bila vesela vijest jer znači da je jaka, čvrsta, moćna. Bojao bih se saznanja da Zemlja prelazi u recimo tužnjikavi A mol. Neki zvukovi doista izazivaju jezu. Sustigne li nas putem kakva sirena, policijska, vatrogasna, hitne pomoći, sustići će nas istovremeno i jeza, strah, a reagirat ćemo naknadno. Život u suvremenom svijetu je stresan. Izlaskom iz jedne stresne situacije ulijećemo u drugu. No, najviše potencijala za izazivanje stresa nije u katastrofičnim zvukovima. Do jučer poput vjesnika proljeća, manekena tv reklama za domaćice, danas naš poštar postaje aliensko biće, najstrašniji izazivač straha u onima koje posjećuje. Što li danas nosi, pisma više nitko ne piše, razglednice ne šalje – pitanje je sad tko ovrhu šalje? Više od 320 000 ljudi više ne strepi od ovrhe jer su im svi računi odavno blokirani. Oni preostali, još neovršeni zato imaju razloga strahovati. Dok im poštar donese obavijest o ovrsi, već su im svi računi blokirani. Tako nalaže Zakon, tako radi FINA.

Ovrha nije više samo predizborni S-400 sustav iz arsenala Živog zida. Niti najrašireniji uzročnik smrtnosti u Hrvata. Zahvaljujući zadnjoj varijaciji Ovršnog zakona, ovrha je postala predmet čežnje ilegalnih krijumčara heroina, kokaina i ostalih zabranjenih supstanci. Dok oni riskiraju po nemirnim morima, oceanima plove u neadekvatnim plovilima, u rizičnoj skupini poput sirijskih izbjeglica u turskim gumenjacima, tu u domovini se stvara Eden za obrazovane, pametne, pristojne stručnjake. Jer Hrvatska je zemlja znanja i oni koji imaju znanje profitiraju. Aktovka, fascikl, javnobilježnički ovjerena ovrha, dva minuta čekanja u redu  u poslovnici FINE i milijuni će biti u džepu. Prije toga je valjalo doduše izvršiti neke predradnje u skladu s investicijskim makrookruženjem kojeg je stvorila hrvatska zakonodavna i izvršna vlast. Pronaći kakvog očajnika među Hrvatima (relativno lagan posao) ili još bolje Srbina, Albanca, imenovati ga za direktora pravne osobe pa onda tek u demonstraciju ideja malog i srednjeg poduzetništva. Potom se čeka insajderska dojava o državnim plaćanjima određenim tvrtkama, u pravilu oko 50-60 milijuna kuna u komadu. Onda slijedi izrada ovrhe na osnovu neplaćenih i nikad postojećih potraživanja ove naše novoosnovane tvrtke prema tvrtci partneru države, ovjerava se (lažno ili ne,svejedno) javnobilježnički ta ovrha, odnosi na FINU, ona automatizmom blokira račun ovršene tvrtke i prebacuje iznos ovrhe na račun naše malopoduzetničke tvrtke. Još samo otići na banku i preuzeti zasluženi novac. Svih pa recimo 7-8 milijuna eura.

Toliko se neda zaraditi niti za prošvercani kontejner trave. Ili nekoliko paleta bijeloga. FINA ne kontrolira osnovanost ovrhe, niti ima pojma je li ovršenik i ovrhovoditelj u ikakvom poslovnom odnosu. To i nije njen posao. To ne mora znati ni javni bilježnik. Ako mu se podastru izmišljeni neplaćeni računi ispostavljeni određenoj tvrtci, on će udariti štambilj na ovršni zahtjev (izgleda da po novomu neće trebati ni pečat), FINA će blokirati, kriminalac će pokupiti tuđi novac.

Istina je da se preko ovršnog trnja može dospjeti do trilateralnih zvijezda, ali sumnjam da je to krajnji cilj mozgova iz ovršne mafije. Zasad imamo ove čimbenike u zapletu: Ovršni zakon, ovršnu mafiju, FINU. To je dostatno za teror nad sitnozubima. Za pravu priču je najbitniji njen četvrti stup: firme kojima se novac skida s računa na temelju lažnih ovrha.

Kad bismo imali u bilo kojoj varijanti naših USKOKa (policijskih, DORH-ovih ili onih od Porezne uprave) nekakav CSI odjel za financijsku forenziku, zasigurno bi netko od forenzičara vidio očito: novac mafija skida s računa tvrtki koje grade vjetroelektrane, potom  prodaju struju HEP-u koji im tu struju plaća po povlaštenoj cijeni. Povlaštena cijena pak proizlazi iz cijene električne energije koju plaćaju krajnji korisnici (to smo svi mi ostali), uvećanu upravo za iznos koji se prebacuje tim tvrtkama s obnovljivo-energetskim postrojenjima. Otud ti pusti milijuni na računima tih tvrtki. A netko dojavljuje Našoj stvari iznose i datume uplata kako bi Ovršni zakon funkcionirao i u izvedbi s lažiranim dokumentima.

Vidimo dakle na djelu sustav koji otima siromašnima da bi dao bogatima. Sustav kojeg je kreirala, zakonski osposobila i provedbeno osigurala naša, o nama neovisna, država Hrvatska. Taj sustav, u nedostatku onog za navodnjavanje, vrši prelijevanje našeg novca (da bismo ga uopće imali, morali smo prije platiti svu silu poreza) na račune ‘investitora’ koji su nahrupili zbrda-zdola i načičkali dalmatinska brda apokaliptičnim rekvizitima zvanih vjetroelektrane. Bura dere, most se zatvara, Dalmacija stenje, a investitori trljaju ruke. Jer vjetar pogoni njihovo financijsko brodovlje. Mi plaćamo.

Sve to koordiniraju Hrvatski operator tržišta energije d.o.o. (HROTE) i Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), u skladu sa Strategijom energetskog razvoja RH koja će kako kaže ‘osigurati financijsku potporu za provedbu mjera energetske učinkovitosti i poticati inovativne načine financiranja’. Valja primijetiti da svaka ‘financijska potpora’ i svaki ‘inovativni način financiranja’ proizlazi iz porezne presije prema svakom od nas poreznih obveznika.

Nitko nas nije pitao želimo li financirati izgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana (i s tim povećavati naš ukupni vanjski dug, zajedno s trgovinskim deficitom prema inozemstvu) pa ipak je do 10.srpnja 2015. plan za gradnju vjetroelektrana do 2020 premašen gotovo dvostruko, dostignut je za solarne i elektrane na bioplin, a blizu je za biomasu. Znatno zaostaju male hidroelektrane. Ukupno je u pogonu 1.183 postrojenja u sustavu poticaja, instalirane snage 423,254 MW. Da smo tako premašivali Planove u drugim područjima, danas bismo bili bogatiji od Luxembourga. Ali nismo pa su zato ‘naši’ investitori bogatiji u siromašnoj Hrvatskoj nego što bi mogli biti u Luxembourgu.

Ne uzima država svakom od nas samo za povećanje profita tim investitorima, uzima nam i za sufinanciranje nabavke električnih i hibridnih vozila. Dosad oko 35 milijuna kuna. Koji su dakako pretvoreni u eure i prebačeni u inozemstvo. Vjerojatno se svatko od nas osjeća sretnim što je svojim poreznim davanjima mogao osigurati subvencije od 70 000 kuna onima koji imaju novca kako bi se vozili u elektromobilu strane proizvodnje.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kojeg na godišnjoj razini punimo s oko 1,5 milijardu kuna jest slijedeći institucionalni izraz naše ekološke svijesti. Taj Fond prihoduje godišnje od kamata, trgovine novcem oko 16 milijuna kuna, pozajmljuje općinama, gradovima, oročava, kamatari. Oko 235 milijuna kuna nam godišnje uzme na tehničkom pregledu vozila. No, trudi se ipak na godišnjoj razini potrošiti sav prikupljeni novac, mada ne uspijeva (o čemu svjedoči i prihod od kamata i pozajmica).

S druge strane nam zdravstveni sustav stvara gubitke u iznosu od 2,5 milijarde kuna. Koliki dio tog gubitka biva pretočen u ekstraprofit dobavljača, a koliki je stvaran, teško da ćemo skoro saznati. Možda je vrijeme da nas netko pita želimo li iz Proračuna (iz našeg poreza) plaćati manjkove u zdravstvu kad nas već nije pitao želimo li plaćati profite vlasnicima vjetro i solarnih elektrana. Pa da konačno kaže svatko od nas je li mu prioritet zdravlje i dostupnost zdravstvene usluge ili poticanje investicijskog okoliša. Prijetnje novim porezima u velikom reformskom planu (tzv Plan nacionalnih reformi) su evidentirane i poslane u Bruxelles. Jedino nije definirano što ćemo mi dobiti kao kontrauslugu za povećanje poreza. Veću cijenu dopunskog zdravstvenog osiguranja?

Ipak, ne trebamo brinuti toliko o plaćanjima, za to će se pobrinuti Ovršni zakon, FINA, a nama će obavijest o ovrsi donijeti poštar.

Patriot