logo
srp. 072015
 

06.07.2015. 18:34,

Europa želi pomoći Grčkoj, ali ne može pomoći nekome tko to ne želi. Pričekajmo rezultate grčkog referenduma, na twitteru se oglasio Donald Tusk, bivši poljski premijer koji je vodio Poljsku, nakon nikad do kraja rasvijetljene pogibije skoro kompletnog poljskog političkog vrha. Danas u ulozi predsjednika Europskog vijeća. Grčki referendum se dogodio. Uz već poslovično totalno promašene rezultate anketa.

Da s anketama u EU nešto ozbiljno ne štima, nismo vidjeli samo u najmlađoj njenoj članici Hrvatskoj, u kojoj po svim anketama vode liberali iz SDP-a, a na svim izborima pobjeđuje HDZ. Vidjeli smo to i pri britanskim parlamentarnim izborima. Kad bi te anketne pogreške bile u nekakvim malenim postocima, možda bi bilo i opravdano. No, kako se griješi u nekoliko desetaka postotaka, moramo zaključiti kako ankete, ispitivanja javnog mnijenja postaju oružje u političkim obračunima. Tako je bilo i s grčkim referendumom.
Grčko NE je izglasano. Samo što ostatku EU nije jasno NE čemu. Nikakav plan nije na stolu. Nakon prekinutih pregovora, a koji su u stvarnosti bili nametanje Trojkine vjerovničke volje, bankrot se dogodio. Rata MMF-u nije plaćena, a tako će vjerojatno biti i sa slijedećim ratama koje Grčka treba platiti ECB-u i drugim vjerovnicima (ne počne li se sa stvarnim pregovorima za razliku od dosadašnjih ucjena koji su se samo nazivali pregovorima). Od trenutka u kojem je Tsipras obznanio provođenje referenduma, grčki narod i europska javnost su bili izloženi strahovitom teroru javnih izjava ostalih europskih premijera, predsjednika u kojima su svjesno lagali, prijetili kako će grčko NE značiti izlazak iz euro zone i EU. Mada vrlo dobro znaju kako ne postoji način izlaska iz euro zone, a onaj iz EU još nitko nije pokušao pa da bismo znali što sve stoji u Lisabonskom sporazumu o izlasku iz EU. Zasad je priča o izlasku iz EU samo potencijalno miroljubivi pothvat. Naime, nitko se ne odriče olako teritorija, resursa, samo zato što bi to bila nečija demokratska volja.
U europskom preziru prema Grčkoj, koja je imala nevolju da su ih iz izbora u izbore vodili neodgovorni i potkupljeni političari (Tsipras je u razgovoru s predsjednikom Europskog Parlamenta Martinom Schultzom 30.siječnja 2015. rekao uručujući mu papire: Gospodine Shultz, Njemačka je moju zemlju dovela do bankrota i u ovoj su promemoriji svi skandali sa svim potrebnim dokazima: Siemens, vlakovi, podmornice, građevinske tvrtke, utaje poreza i trajni imunitet za sve koji su činili te delikte i njihovo odobravanje. „Lista Lagarde“ (po aktualnoj čelnici MMF-a) je uvijek bila skrivana od prijašnjih vlada uz suglasnost Njemačke. I to nije “samo ova lista”) skovan je i izraz Grexit koji se odnosi na izlaz Grčke iz monetarne unije. Međutim, Grexit nikad nije bio opcija. Ni za EU, ni za Grčku. Mnogi od nas, koji se protive ikakvoj EU, rekli bi – nažalost nije bio opcija.
Da su Varufakis i Tsipras kalkulirali s Grexitom, onda bi još prije tjedan dana imali gotovi plan B, na lageru otiskane drahme i priču s Trojkom završili uspostavom monetarnog suvereniteta i, kako reče jedan od referendumskih OXI glasača – gladovanje nas čeka svakako, ali radije ćemo to učiniti svojevoljno. Međutim, nikakvih kalkulacija s grčke strane nije bilo – cijelo vrijeme su na pregovore izlazili s jednim jedinim zahtjevom – pronalaženjem održivog rješenja za vjerovnike i dužnika. Tsipras nije potrčao ni pod pravoslavne skute Vladimira Putina, iako se nekoliko puta u ovih šest mjeseci susretao s njim. MMF je sa svojom analizom pokazao kako Grčka ni u kom slučaju ne može ispuniti zahtjeve Trojke. Navodi da Grčka treba značajan oprost duga, gotovo 50 milijardi eura u razdoblju od tri godine. Zašto je onda Trojka do samog kraja pritiskala Grke?
Kako bi pokazali svima na svijetu što će se dogoditi s onima koji se do poda ne klanjaju svjetskoj financijskoj oligarhiji? Kako bi pokazali smjer u kojem EU ide s pogrešnim, ali nametnutim mjerama štednje? Kako bi slomili svaki demokratski utjecaj na društvena zbivanja? Kako bi nam svima, zasljepljujući nas Grexitom ( o kojem ni oni ne razmišljaju) iza leđa provukli TTIP i TISA sporazum sa SAD-om? I lišili nas bilo kakve sposobnosti za odlučivanje o vlastitim sudbinama, nazivali same sebe Francuzima, Nijemcima, Hrvatima ili Grcima?
Tsipras je ipak uspio u razgovorima s Putinom o energetskoj suradnji dobiti Putinova uvjerenja kako je Rusija spremna razmotriti pitanje financiranja grčkih kompanija vezano uz izgradnju Turskog toka. Mnogi su ovo protumačili kao Tsiprasovo traženje alternativnih rješenja u slučaju fijaska s Trojkom, s kojima bi Grčku odveo pod rusku zaštitu. No, nikomu nije palo na pamet za nekakvo izdajstvo optužiti Angelu Merkel i Njemačku, koji prednjače u zagovaranjima daljih sankcija Rusiji, a unatoč tomu je u Sankt Petersburgu, na gospodarskom forumu došlo do potpisivanja memoranduma: “Ruska kompanija Gazprom zajedno s E.ON, Shell i OMV izgradit će plinovod od Rusije do Njemačke preko Baltičkog mora. Kapacitet plinovoda će iznositi 55 milijardi kubnih metara.”
Imamo dakle dva toka, Sjeverni (njemački) i Turski (grčki). Koliko suprotstavljenih interesa oni predstavljaju? I ima li to kakve veze s njemačkim medijskim teroriziranjem Europe koja sveudilj viče o grčkim dugovima na teret europskih poreznih obveznika, iako je istina kako je Njemačka na teret tih istih obveznika prebacila stotine milijarda eura duga spašavajući svoje banke,a ne Grčku?!?
Činjenica je kako je EU postala taoc politike Angele Merkel, koja baš kao i Francois Hollande blagonaklono gleda na američko prisluškivanje premijera Njemačke i predsjednika Francuske (njih samih), sila osovine EU! Politike mjera štednje kojom bi se prikrile bankarske manipulacije i sveopće pljačke koje su počinjene u EU u proteklim godinama. I koje su svaki put donosile korist Njemačkoj (u proteklih 8 godina, BDP Finske je pao za 10%, Španjolske za 7%, Portugala za 6%). Kao i njemačko javno zagovaranje sankcija Rusiji uz istovremeno potpisivanje memoranduma o izgradnji plinovoda koji zaobilazi Ukrajinu. Rusija svakako ne namjerava nakon isteka ugovora o transportu plina kroz Ukrajinu 2019. produžavati taj ugovor. Ukrajina danas po riječima Medvedeva duguje Rusiji 16,6 milijarda dolara. Francuska Rusiji duguje najmanje milijardu eura za izgrađene,a radi sankcija neisporučene nosače helikoptera. A Njemačka će sutrašnji ruski plin plaćati ekstraprofitima koje zarađuje na račun PIGSa što joj je omogućila ponajviše upravo monetarna unija.
Grčka danas, dan nakon referenduma s kojim je Tsipras demokratski potvrdio u stvarnosti svoj mandat, je također osvanula sa zatvorenim bankama. Iako MMF još na grčko neplaćanje dospjele rate ne gleda kao na bankrot, već kao na kašnjenje u plaćanju, ne postigne li grčka Vlada sporazum s vjerovnicima u slijedećih par dana, mogao bi uslijediti paralelni kaos. U Grčkoj i ostatku EU. Ali neće, izgleda da je ova razina neizvjesnosti svima dovoljna. Otkud ova MMF-ova blagonaklonost? I zar se ne može objava MMF-ove analize u zadnjim danima pregovora s Tsiprasom protumačiti kao američka uputa EU institucijama o tom što im je činiti kako bi spriječili bilo kakav Grexit?
Naime, iako je MMF međunarodni fond, nije tajna da je američka riječ u tom fondu zadnja. I svakako nije nemoguće pretpostaviti što bi grčka Vlada morala poduzeti s nastavkom ovog mrcvarenja – uvesti paralelnu valutu, u konačnici drahmu. Mada ministar u ostavci Varoufakis kaže kako nemaju više na čemu tiskati drahme jer nemaju više tih tiskarskih strojeva (ima strojeva u Austriji, tamo se tiskaju “naše” kune). Kako je NATO članstvo Grčke njena ključna kvaliteta po američkim stajalištima, to nije realno očekivati bilo kakav ‘Grexit’, niti guranje Grčke izravno u ruke Rusije koja bi se tako dokopala Mediterana i Balkana.
Čini se kako je MMF do zadnjeg dana pritiskao Grke, pretpostavljam i zato kako bi prijetnjom kaosa u EU malo požurio zastale pregovore o TTIP-u. Vidimo da se priči o ljudskim pravima, grčkoj nesposobnosti za vraćanje dugova pridružuje i UN pa je izgledan dogovor (prisluškivanih nesumnjivo) europskih ministara financija, Trojke i Grka o nastavku grčke agonije koja će se nazvati novim konačnim dogovorom uz otpis još jednog dijela duga i prolongiranje vraćanja ostatka.
Za stvarni izlazak iz euro zone, EU i NATO-a te za povrat monetarne suverenosti, Grci nisu imali snage. Kao što to neće imati ni Britanci u obećanom im referendumu.
Grčki referendum će tako omogućiti očuvanje obraza Tsiprasu, Grci će svoj jad preživljavati malo lakše, EU će se pokazati opet kolijevkom demokracije i iz grčke priče će demokratski izaći još jača. Za stisak neposlušnih članica.

Patriot