logo
pro. 252015
 
 None 5

Nakon što smo 25 godina od države stvarali korporaciju prigodnu za novi svjetski poredak, sasvim je normalno da na čelo takve korporacije dođe jedan menadžer, kako korporaciju ne opterećuje nacionalni identitet, sasvim je normalno da takav menadžer ne mora poznavati ono što nacionalni identitet određuje, a to je jezik. Bez obzira koliko se čudili događajima koji su prethodili ovoj Božićnoj Vladi, moramo svi skupa priznati da smo već dugo na putu kojeg nismo sami odredili, već samo blagoslovili.

Političari koji su od davnine bili najbolje što jedan narod može dati, odavno su se od svog naroda udaljili. Imali smo tako premjera s glavom u Bruxellesu, ministricu s glavom u Londonu i New Yorku, Predsjednicu iz Amerike, krajnju desnicu iz Kanade i eto sad i premijer iz Kanade (pedantniji će nabrojati još ohoho), odnosno političari nam dolaze iz svih onih mjesta u kojim se hrvatska politika vodi, a što od toga može biti logičnije? Uostalom, legitimitet im je dao hrvatski narod s ono malo političkog legitimiteta koji mu je preostao. Ako smo s tim političkim legitimitetom odlučili da hrvatska više ne može biti država već moderna korporacija prilagođena svjetskim ekonomskim tokovima, što je logičnije nego da takav entitet vodi poslovni menadžer? A to što naš novi menadžer ne zna Hrvatski i nije bitno, svi se mi u zadnje vrijeme nekako bolje sporazumijevamo na Engleskom, ali ipak ukazuje na parodiju hrvatske stvarnosti.

Ostavimo li na stranu nebitnu ljutnju desničara i ljevičara koji nisu dobili satisfakciju i pogledamo u nebo, vidjet ćemo da to nije ni ptica ni avion, to je tehnokratski premjer! Na čvrstoj liniji neoliberalizma kojeg su hrvatski birači aklamacijom podržali! Jer ako nisu? Kuda su mislili da ovaj put vodi? Ovakvog premjera smo doduše mogli očekivati od nominalne ljevice, kad bi takvo što u Hrvatskoj ili svijetu još uvijek postojalo, jer bi ljevica trebala biti na svetom putu svoje internacionale. Ali dobili smo ga od nominalne desnice koja bi trebala biti na svom svetom putu očuvanja nacionalnog identiteta, hrvatskog imena i jezika. I što nam to govori? Što to govori ljudima koji još uvijek misle da crveni i plavi nisu isto? I koliko politika misle da postoji u Hrvatskoj? Osim one jedne koja važi za cijeli svijet! Politika koja se provodi po sistemu neprimjetnih koraka kako se ne bi uzburkale vode. Politika na načelima namjerno stvaranih problema koji sami po sebi nameću željena rješenja od kojih narod samo misli da je spašen. Politički put koji vodi u sve veće otuđenje ljudi od obitelji, obitelji od zajednice, zajednice od države, države od same države. A sve u ime jedne globalne naddržave u kojoj se neće voditi ratovi. Naddržave koja već postoji i u kojoj su samo ratovi konstanta, u kojoj unatoč tehnologiji koja nam nudi sve jeftinije proizvode, mi postajemo sve siromašniji, unatoč naprednoj medicini, sve bolesniji i sve udaljeniji jednih od drugih.

Kakav će Tihomir Orešković biti premjer nije relevantno pitanje, Tihomir ne može iz svojih hlača, kao što se ne može udaljiti od ljudi koji su mu dali novac da te hlače kupi i ljudi koji su mu hlače prodali. Kao što je ušao u Plivu da bi na kraju obnašao funkciju glavnog financijskog direktora vlasnika Plive, kompanije Teva Europa, tako je ušao u Hrvatska d.o.o. da bi obnašao funkciju poslovnog menadžera u korist njenih stvarnih vlasnika. Promjene koje stoga možemo očekivati su nikakve, jer u ovim vodama plivamo već duže vrijeme, a „Amerika“ je jednako daleko jer je menadžerstvo nesposobno oporaviti svijet od samog sebe.

Ono što bi Hrvate trebalo više brinuti od premjera menadžera, jest hrvatski politički tajming. Bez obzira kako doživljavali sve te velike globalističke asocijacije, bez obzira dali ih se bojite ili mrzite, ili mislite da su one spas od nazadnjaštva hrvatske pameti, ostaje činjenica da pomalo kaskamo za svijetom. Tako smo u EU ušli kad je već mnogima bilo jasno kako je ta naddržavna tvorevina u kolapsu i kako više nikad neće moći pružiti novonastalim članicama ono što je pružila svojim osnivačima (osim Italije). Euro je u kolapsu, a mi uporno želimo zamijeniti svoju stabilnu kunu tom u EU sve mrskijom valutom, može mi se spočitati da je kuna stabilna zato što je vezana uz euro, ali koji god bio razlog, činjenica je da je stabilna i kao takva treba ostati i opstati. I na kraju, od države stvaramo korporaciju kako bi se približili globalnim trendovima, ne uviđajući da je globalizacija već odavno na djelu i da je globalni svijet u kolapsu jer se ratovima, zagađenjima i siromaštvom urušava pod težinom vlastite gluposti. Eto! A mi mislili kako smo pametni i „na konju“! Odavno smo mi na konju ali onom varljivom Grčkom, kojem smo sami otvorili vrata i pogurali kroz naše zidine, sve kako bi bili opljačkani, dok mi naivno gledamo i divimo se kako su ti „Grci“ lukavi.

Pišem ovo na badnjak i kao mnogi drugi razmišljam o politici, pa zato mislim da su političari svima nama ukrali Božić (bez države smo već duže vrijeme), pa što drugo u ovakvoj situaciji nego nam svima poželjeti sretan nadolazak mladog nam premjera. A Isusek, da nam se kojim slučajem rodio ovih dana u Hrvatskoj, svojom Božanskom spoznajom bi lako zaključio da Mu je najbolje iz jasla odmah otići na križ.
None 5