logo
ruj. 052015
 

Ako postoji država koja se konstantno i uporno kleveće u mainstream tisku onda to je Mađarska. Gotovo sve relevantne svjetske novine i portali kao što su Times, The Economist, Bild-Zeitung, Le Figaro, Humanité itd… ako će napisati kakav članak o Mađarskoj, on će biti samo kritički, ako ne i klevetnički.

To svakako nije slučajnost.

Mađarska liberalno-socijalistička vlada u svom mandatu akumulirala je u malo godina visoki javni dug i utrla put uobičajenim financijskim dinamizmima, to jest intervenciji MMF-a s posudbom od 20 mlrd. dolara, uvjetovanoj ‘pomoći’ iz EU itd… sve to sa poznatom spiralom dalnjeg rasta duga uz nametnutu politiku štednje, to jest sa klasičnim receptima Trojke.

  1. godine Mađari su izabrali Viktora Orbana, koji je već 2011. počeo ozbiljne reforme bazirane na nacionalnim interesima, reforme koje su bile u potpunosti suprotne preporukama EU.

Da bi doista vratio neovisnost Mađarskoj Centralnoj Banci, Orban je naprosto primjenio izborne kriterije, po kojima Vlada bira Guvernera. Za čelnog čovjeka Mađarske Centralne Banke postavio je Gyorgy Matolcsy-a, koji je bio Ministar ekonomije i čovjek od njegova povjerenja. Na taj način suradnju između Centralne Banke i Vlade vratio u normalne okvire nacionalnih interesa, a ne kao do tada kad je Mađarska Centralna Banka djelovala u interesu nad-nacionalnih subjekata.

Europska unija je odmah pokrenula pitanje povrede postupka. Tiskovine su se raspisale o “ozbiljnom napadu na demokraciju.” Istodobno su Moody’s, S & P i Fitch smanjili rejting Mađarske. Počeo je čak i napad na forintu, ali koji je ubrzo prestao. Razlog što financijski moćnici nisu napali mađarsku valutu je u iskazanoj odlučnosti Orbana da u slučaju napada na domaću valutu i pokušaju odljeva kapitala odmah proglasi bankrot, sve nacionalizira i zadrži sav novac u zemlji.

Nakon smirivanja prvotnih napetosti Mađarska Vlada postavila je privremeni porez na banke i multinacionalne kompanije (tkz. krizni porez). Tada je EU izradila niz prijetećih dokumenata . U međuvremenu, novine su počele koordiniranu sinfoniju s Orbanom u glavnoj ulozi nacista, fašista, šovinista, rasista, populista i sl … Vlasnici “lijevih” novina nisu našli za shodno da podrže taj porez na krupni kapital. Ni Stiglitz ili Krugman, glasni kritičari politike štednje, nikada nisu izrekli ni riječ podrške o porezu na banke i multinacionalke. Čak i tkz. radikalna Tsiprasova ili Varufakisova ‘crvena ljevica’ nije nikada predložila sličnu mjeru za redistribuciju novca iz krupnog kapitala prema radnicima, kakvoga li čudnog slučaja…

Orban je u svojim daljnjim potezima smanjio parafiskalne namete, naknade i opću poreznu presiju, stoga je potaknuo potrošnju, podigao je pritom PDV na 27% (osim nekih osnovnih roba kojima je smanjio PDV).

U suradnji sa Centralnom Bankom Orbanova Vlada stvorila je financijska sredstva u domaćoj valuti za masivne potpore malom i srednjem poduzetništvu. Zapravo, garancijama iz deviznih pričuva Mađarska Vlada štampala je forinte i kreditirala domaće malo i srednje poduzetništvo s kamatnim stopama do maksimalno 2%. Pritom, prekršili su takozvane ‘konkurentne’ procedure EU, po kojima potpore uostalom uglavnom idu velikim kompanijama i monopolistima. Orban je utirao ravno svoj put.

Nadalje, konvertirali su lihvarske kredite u stranoj valuti u forinte, vratili  MMF 20 mlrd. dolara i pozvali ih da zatvore svoje urede u Budimpešti. Orban je nacionalizirao dio bankarskoga sustava koji je bio u vlasništvu privatnih mirovinskih fondova, smanjio je cijenu električne energije, komunalne račune i tarife. Orbanova Vlada uvodi i bonove kao dodatak na plaći radnika, bonovi su opće prihvaćeni kao platežno sredstvo, čak i od stranih kompanija, jer se njima mogu plaćati i porezi.

Mađarska je bila pred stečajem, sa uobičajenom spiralom štednje-duga / BDP. Danas ima stopu rasta od 3,6% BDP-a, s omjerom deficit / BDP ispod 3% . Mađarska je smanjila javni dug sa 80,9% na 77,3% , porasle su devizne rezerve, sve to u ovoj Europi gdje raste samo dug.

EU u svojoj nemoći i ljutini šalje analizu čiji sukus glasi: “to neće potrajati”, ali jedina stvar koju analiza pokazuje je nedostatak rasta potrošačkih kredita.

Novine u međuvremenu govore samo o mađarskome “zidu”. Statističke činjenice pritom pokazuju da je u Mađarsku do 28. 8. 2015. ilegalno ušlo 146.540 osoba i da nema zemlje koja bi to šutke trpila. Mađarska je imala javnu raspravu koja je utvrdila stav većine Mađara da su mitovi EU o migraciji propali, da EU ne štiti dovoljno ni Mađarske ni opće Europske granice i da će Mađarska dužnost čuvanja svojih granica preuzeti na sebe. Orban je jasno rekao da Mađarska prihvaća strance (strane investitore, umjetnike, znanstvenike) ali da ne želi prihvatiti masovnu migraciju. Mađarska ne želi biti prisilno multietnička zemlja. Ljudi koji danas umiru rezultat su neodgovorne politike Bruxellesa. Toj nehumanosti mora se stati na kraj. Moramo proglasiti neodgovornom svaku europsku politiku koja ohrabruje migrante da ostave sve iza sebe – da stave u opasnost svoje živote – i s nadom u bolji život krenu na put prema Europi. Bilo kako bilo, Orbanove stavove djele mnogi u Europi, pa čak i talijanskom premijeru (euro vjerniku) Renziju, pod pritiskom činjenica i jačanja talijanske desnice, pomalo puca europski film.

Multinacionalne kompanije i strane banke u Mađarskoj danas su sve u svemu mnogo pragmatičnije. Vidjeli su da veće oporezivanje nije previše kompromitiralo njihovu dobit, dapače, s obzirom na povećanje aktivnosti i potrošnje. Ovaj porez će se postupno smanjiti do 2020. (a imat će i porezne olakšice za 10 milijardi forinti) pa je austrijska Erste već ušla u industrijske i trgovačke djelatnosti. U veljači 2015. zapravo je potpisan svojevrsni mir s bankama, zajamčen i od Europske banke za obnovu i razvoj,  naime, u zamjenu za obećane olakšice bankarski će se sustav uključiti sa više sredstava za projekte, posebice infrastrukturu.

Mađarska je u međuvremenu obavijestila Europsku uniju da će pokrenuti programe javnih radova koje će financirati Vlada i da će držati niske kamatne stope za kredite malim i srednjim poduzećima, također da će napraviti još jedan rez na računima komunalnih usluga za dodatnih 10 milijardi forinti. Bruxelles je odmah dao do znanja da “će to procijeniti”, u smislu “propisa o konkurentnosti.”

Činjenica je da danas Bruxelles može rezonirati samo u pravcu kako je Mađarska sve u svemu unutar dozvoljenih europskih parametra. Mađarska nema duga poput Grčke i ona se ne može baš tako lako ucijeniti.

Europski birokrati će se stoga morati reducirati na uobičajno blokiranje pozitivnih medijskih informacija o Mađarskoj, a možda i na proučavanje moguće implementacije neke obojene revolucije, koja bi “normalizirala” Mađarsku. Nažalost to nije isključeno. To ćemo svakako prepoznati ako i kada opet krene koordinirana medijska kampanja u poznatom stilu: ‘fašisti, rasisti’..itd.

Na kraju, čini se kako ipak promišljena i sistematična Mađarska neće biti lak zalogaj za nadnacionalnu europsku elitu. Mogli bi reći da Tsiprasovu kovanicu i ideal: “Ostanimo u Europi kako bi mjenjali Europu”, kojom je Syriza pokušala promovirati novu ljevicu u Europi, sve u svemu, po sistemu ‘tiha voda breg dere’, praktički realizira upravo Orbanova desnica.

Damir Živković