logo
lis. 032016
 

Zakoni za pljačkanje puka

03.10.2016. 17:05

Vjerojatno mnogi žale zato što nisu dovoljno pametni da bi pustili novac da radi umjesto njih. Dakako, to mogu samo oni koji novac imaju pa bi se u nekakvoj logici dalo zaključiti kako su pametni samo oni koji imaju novac. Oni drugi – više sreće drugi put (na slijedećoj diobi pameti), u nekom drugom Domovinskom ili sličnom ratu i poraću (rasturanje postojećeg sustava i preuzimanje upravljačkih i kontrolnih pozicija u novom sustavu – što svaki rat jest). No, koliko god bila visoka hrpetina papira kojeg zovemo novac i koliko god nula se nalazilo iza neke brojke na nekakvom računu, novac nema prehrambene, nutritivne vrijednosti, niti može, zna, hoće raditi.

Uvijek radi čovjek. I stroj. Taj stroj je u nečijem vlasništvu i nešto proizvodi kako  bi taj proizvod opet kupio čovjek. Bio pametan ili glup. Pismen ili nepismen. U šestoj generaciji na nekom teritoriju ili izbjeglica pridošla jučer. Ono što spomenuti stroj proizvodi može čovjeku biti egzistencijalno nužno ili skroz suvišno, potreba ne određuje ni proizvodnju, ni kupnju. Već samo posjedovanje ili neposjedovanje novca. Budući da znamo kako je novac vlasništvo isključivo onih koji taj novac proizvode (privatnih firmi koje se zovu banke, koje jedine na svijetu nikomu ne plaćaju nikakve poreze, nikakve troškove, nikakvu najamninu, kraće – apsolutno ništa) i to nije sporno, niti tajno, javna je činjenica – zanimljivije nam je promotriti drugi ešalon skupljača blaga na Zemlji. Onaj koji ne može poput Rotschilda izjaviti kako ga nije briga tko je na vlasti dok on ima kontrolu nad tiskanjem novca. Ovaj drugi ešalon u kojem je manje od 5% populacije (uglavnom se barata s brojkom od 1% – na nivou Hrvatske je to oko 45 000 ljudi) je vitalno zainteresiran za to koja je i kakva vlast u pojedinoj zemlji. Otud i donacije jednih pravnih osoba (poduzeća) u vlasništvu konkretnih ljudi drugim pravnim osobama (strankama) pod kontrolom konkretnih ljudi. Donacije ili darovi, ili pozajmice bez obaveze vraćanja, propovijedi na misnim slavljima, udarni termini na TV, objektivnost ukrašena prešućivanjem bitnoga, isticanjem nebitnoga – sve su to darovi nekih nekima.  Nešto za ništa, da li?

Zakonodavna vlast je izvorište sve moći u nekoj zemlji. Nekakva trodioba vlasti (na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu) je tek posljedična. Budući da se izmjenom zakona može utjecati na rad sudbene i izvršne vlasti, jasno je kako je najbitnija kontrola nad izradom i donošenjem zakona. A zakonima se ne uređuju samo pravni odnosi između pravnih osoba (sve što ima OIB pravna je osoba), već oni ponajprije služe kao sredstvo prisile nad čovjekom (koji radi, stvara) kako bi tokove novca u državi usmjerio s onih koje se zadužuje k onima koji potražuju. I skupljaju, gomilaju novac na svom računu, za isti iznos zadužuju nas. Zakonito, legalno i Bogu ugodno. Katoličkom posebno.

Kad primjerice izvršna vlast (prethodno obilato donirana novcem ćiriličnog podrijetla) na temelju zakona poveća cijenu dopunskog zdravstvenog osiguranja, onda ona naoko neizravno, u stvarnosti izravno usmjerava novac na račune točno određenih pravnih osoba ( privatnih osiguravateljskih kuća). Vidimo dakle da nije samo novac ‘sposoban’ raditi za one koji ga imaju, već su to sposobni i zakoni.

No, kako natjerati nešto iz Prirode poput Sunca, vjetra da radi za neke? Kako u stvarnosti postati Coelhov Alkemičar koji gospodari vjetrom, barem u mjeri da pretvara snagu vjetra u novac na računu? Kako zagospodariti sunčevim zrakama, barem u mjeri da se fotosintezom svjetlost pretvara u novac na računu (koji kao što već znamo ima sposobnost da sam radi)?

Zakonom. Vraćamo se na početak kruga. Donacije, političke stranke, uspostava vlasti, donošenje zakona. Poput Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji.

Pravna država pod kontrolom kontrolora zakonodavne vlasti je sve uredila. HROTE je agencija koja na temelju zakona prikuplja novac od krajnjih korisnika (u ovoj formulaciji se krije ime svakog od nas), a onda ga prosljeđuje pod nazivom ‘poticaji’ na račune privatnih firmi. Naš novac (točnije naš dug) tako temeljem zakona postaje njihov profit (i njihova novčana masa, gotovinska ili na računu,svejedno).

HROTE, ta famozna agencija u čijem nazivu ono ‘hrvatska’ označava teritorij nad kojim se harači, u 2015. godini je od stoke sitnog zuba skupila tek sitnicu od 524.920.257,43 kuna, bez PDV-a. PDV u iznosu od 130 i nešto milijuna kuna smo također platili kako bi između ostalih i nevladine, neprofitne organizacije, udruge,  feral-manjinske Novosti i Gongovi i slični potrošači plodova našeg rada preživjeli u čizmama s visokom petom.

Mi kao potrošači električne energije smo unaprijed dužni plaćati i tuđe profitne centre koji se nazivaju solarne elektrane (alkemija sunca), vjetroelektrane (alkemija vjetra), elektrane na biomasu (a otkud im ta masa, možda iz djedovine, donijeli na opancima s Karpata ili Irana u stoljeću sedmom?) i to za 2016. u iznosu od 3,5 lipe po kwH plus PDV. Za slijedeću godinu ta naknada koju prikuplja od nas HROTE će ‘temeljem zakona’ (jooj, što je ova pravna država nekima dobra ili možda samo i postoji zato da bi nekima bila dobra?) povećati na 12 lipa plus PDV. Pa će HROTE od nas uzeti harač u iznosu od cca 1 968 000 000, 00 kn (slovima:jedna milijarda i devetstotinašezdeset i osam milijuna kuna) i to podijeliti firmama na ovom (sve po) spisku.

Prosječno kućanstvo će tako od slijedeće godine godišnje plaćati račune za struju uvećane za 570 do 1300 kuna. Što je u kunama izražena ekološka osviještenost hrvatskog puka. Ne možeš mukte biti osviješten. Ekološka svijest košta. Potrošače. I obnavlja vozni park koncesionara, skrbi o njihovim bazenima, vilama, poslugom, švicarskim i inim računima. Transparentno, na natječaju dobili koncesije za poticanu proizvodnju električne energije. Koliki je koruptivni potencijal komisija koje odlučuju o rezultatima tih natječaja, ne trebamo ni pokušavati zamisliti. Izvan dosega je mašte prosječnog potrošača.

Možemo vjerovati na riječ bivšem ministru Vrdoljaku kad kaže da je natječajno sve čisto, nevino k’o Djevica Marija i ne mora javnosti (potrošačima) objašnjavati zašto je na zadnjoj sjednici (Milanovićeve) Vlade povećao dotadašnju kvotu za vjetroelektrane s 400 MW na 744 MW i tako izravno stvorio nove ‘alkemičare’ koji će naš povećani trošak pretvarati u vlastiti profit. Nama ne mora, ali DORHU bi morao. U pravednoj državi. U pravnoj ne mora. Nitko odgovarati za štetu učinjenu građanima.

Tehnički Mostov ministar Panenić, službeni zaštitnik nacionalnih interesa, nas je obavijestio da bi struja trebala poskupjeti s 1.siječnja 2017, ali da će on i politička opcija kojoj pripada to poskupljenje spriječiti. Kako? Ne misli isplatiti spomenute skoro 2 milijarde kuna privatnim vlasnicima ovakvih i onakvih elektrana? Ne, misli isplatiti. Jer mora. Ali bi taj novac uzeo od distributera električne energije, a to je HEP koji drži 85% tržišta i ostale firme u stranom i domaćem vlasništvu. HEP-u, nekad društvenom vlasništvu, a danas trgovačkom poduzeću u vlasništvu države (a država pod kontrolom neformalnih centara moći, kako nakon višedesetljetnog svjedočenja političkim igrama u novoj Hrvatskoj tvrdi doajen Vladimir Šeks), bi Panenić i politička opcija kojoj pripada oteo profit i prebacio ga energetskim alkemičarima iz branše sunca, vjetra i biomase. Ili bi smanjio PDV na struju.

U prvom slučaju bi financijski uništio HEP, u drugom bi morao povećati ukupni vanjski dug. U jednom (otimanje profita HEP-u), u drugom (smanjenje PDV-a) i trećem slučaju (poskupljenje struje), račun ćemo platili mi – uzorni birači Mosta, HDZ-a, SDP-a i ostale braće po oružju. Upitno je jedino hoće li taj račun biti veći odluče li se zaštitnici nacionalnih interesa na rasturanje HEP-a po principu rasturanja javnog zdravstva ili manji ako nam se samo uveća rata za struju.

Hrvatski političari su ugovorom o pristupanju u EU ugovorili u naše ime i udio od 20% obnovljivih izvora energije do 2020. No, u tom ugovoru nije bilo navedeno kako svaka nova bio-solarna-vjetro elektrana mora biti u privatnom vlasništvu. Mogla je biti u vlasništvu lokalne samouprave pa bi garantirani profit od prodaje takve struje ostajao onima koji je i plaćaju. Ali to miriše na socijalizam, jugofiliju koja je opasnija za duhovnu čistoću uzoritog Hrvata od hemofilije. Danas je in – eurofilija. Makar to značilo egzodus vlastitog naroda i pretvaranje Hrvatske u izbjegličku oazu. Deve koje nedostaju će se valjda uvesti.

Umjesto odabranih radi novac, rade vjetar, Sunce, biomasa. Umjesto nas ne radi nitko. Moramo raditi najprije za državu, onda za poslodavca pa nam možda nešto i ostane. Kao ušteđevina – zadnja plaća nakon 40 godišnjeg radnog staža.

Patriot VeNLO